Nemački putnički brod, koji slovi za prvi namenski kruzer, svoje poniranje i krstarenje duguje Albertu Balinu, koji je, nakon dugo godina rada pri transatlantskoj prevoznoj grupaciji, uvideo neiskorišćenost kapaciteta vodećeg broda u toku zimske sezone.
Uprkos kritikama kojima je bio izložen od strane pretpostavljenih, odlučio je da pošalje vodeći brod na dvomesečno „putovanje iz zadovoljstva” putem Mediterana i Orijenta. Malo je reći da je ekskurzija bila uspešna, na kojoj je i sam Albert bio putnik. Prva krstarenja, ili bolje reći ekskurzije, iako su bile veoma uspešne, činile su se teškim izazovima sa već postojećim brodovima. Kako je odmicalo putovanje, tako su se uvideli svi nedostaci tadašnjih linijskih brodova.
U svojim razmatranjima, Albert dolazi do ideje posebno konstruisanog broda – kruzera. Po unapređenju, lično izdaje nalog za izgradnju takvog broda, kome daje ime po ćerki nemačke aristokratske porodice. Sa imućnom ciljnom grupom u vidu, „Princeza Viktorija Luiz” dizajnirana je više poput privatne jahte nego bilo šta u tom trenutku viđeno – biblioteka, teretana i soba za razvoj fotografskog filma, kao i 120 kabina prve klase, sa posebnim osvrtom na enterijer od strane nemačkog cara lično.
Šestogodišnje krstarenje „Princeze Viktorije Luiz”, koje se, nažalost, završilo sa tragičnim ishodom po sam brod – otvorilo je vrata novoj vrsti turizma, bez koje, svakako, ne bismo mogli da zamislimo našu svakodnevnicu.